FAKO
Specifican clan naseg benda, koji ima takvo prezime, koje automatski preuzima funkciju nadimka. Mnogi su (kao i autor ovog teksta) mislili da rijec “Fako” predstavlja nekakvu skracenicu od necega, npr. od imena Faruk ili Faketa. Ipak mnogi dozive spoznaju da je taj nadimak ustvari prezime nasega Almira. Znaci, slijedeci redovi ovoga teksta su posveceni, jednom i jedinom Faki Almiru. Rodjen je 11.08.1982.godine u gradu u kojem i dan danas zivi. Medju blizim prijateljima je poznat kao Fakson, Mekani, Tonac, Fakuli, Dizelas, Turboshank… Prica se da je prve godine svoga zivota proveo u zenickom naselju kanal. Otuda dolazi njegova ljubav prema rijecnim tokovima i uzivanju takvim uslovima. Otac mu voli pecati ribe, pa valjda ce i nas Fako to zavoliti kad malo ostari. trenutno za sebe ne voli reci da je star. Kao mali je igrao klikera, klisa, lomio ruke i noge, mlatio se (udarao i mnoge jace od sebe). Osnovnu skolu je zavrsio neprimjetno, kao i srednju. Ipak, uz pomoc relevatnih izvora saznali smo da je bio jako jako jako dobar ucenik, da nije dao na sebe i da je oduvijek volio pojesti salame i zaciniti kokicama, pa onda krenuti u sveta osvajanja svjetskoga znanja. Tamo jednom davno se preselio u poznati zenicki Celicni soliter. Tamo je stekao mnogo novih prijatelja, poceo gledati svakakve filmove i ono sto je najvaznije, poceo iskazivati afinitete ka muzici. U pocetku mu je jedna osoba isla nenormalno na zivce i htio ju je tuci. Ali onda je slucajno bio primoran da s tom osobom provede malo vise vremena od 5 minuta, i uz razgovor skontao da je dugo vremena bio u zabludi. Ta osoba je bila Gogo. Umjesto da namlati Gogu, u njemu je prepoznao jako dobrog prijatelja, pa su se oni poceli druziti. Tokom njihovog druzenja desila se i ona famozna partija stolnog tenisa, koja je znacila osnivanje benda V.e.k. Fako zna svirati gitaru i to je bila njegova prva uloga, a onda se prebacio na odgovornu funkciju bubnjara. Skupio je nesto love i kupio sebi bubanj. I dan danas misli da je taj bubanj najbolji bubanj na svijetu. Fako je uvijek bio omiljen medju rajom.
Poznat je jedan ljetni period kad je Faki dopizdilo da se dosadjuje i odlucio je naci posao. Nasao je posao u jednoj zenickoj sumnjivoj firmi i radio je kao cuvar gradilista na zenickom kamenolomu. Radio je Fako udarnicki 2-3 mjeseca i dobar je u tome bio. Tokom njegovog rada, nista nije nestalo. A onda se pojavio standardni problem bh radnika – gazda! Gazda je kasnio s platom i Fako je kontao da je to normalno, a onda mu je pukao film i dao otkaz. Na jedvite jade je nekako dobio svoje zasluzene plate. A gazda da Bog da crko…
Sad je Fako dobar. Svi koji dodju u Jazz Club, mogu ga vidjeti za sankom. Al nije za sankom, sto je postao alkoholicar, vec zato sto sad tamo radi. Sank u basti Jazz Cluba je jedan od najboljih sankova u drzavi. Pravi se dobra kafa i pive su uvijek hladne. A jos vrijednije je od toga je Fakin osmijeh koji je konstantan dok posteno obavlja svoj posao!
