Za bend VelikaEkonomskaKriza ili skraceno V.E.K. se ne zna tacno kada je nastala. Standardni oblici biljezenja datuma i godina u ovom slucaju su izostali, ali orijentaciono, za buduæe generacije, moze se reæi da je bend nastao pocetkom 21. stoljeæa. Ideja o bendu je nastala slucajno, uz partiju stolnog tenisa u haustoru jednog od mnogobrojnih zenickih solitera. Dvije osobe, koje su jedna drugoj puno znacile u prijateljskom smislu, su dosli na ideju da u svoje slobodno vrijeme dodaju jos jedan vid zanimacije. Pregledavajuci svoje zajednicka interesovanja u svim sferama zivota, zakljucili su da bi najprikladnije bilo da osnuju bend. Drugarskom raspodjelom uloga, jedan je pristao da svira bubnjeve, a drugi gitaru i da pjeva po potrebi. Ipak, nisu bili toliko neinformisani da ne znaju da jedan «rock» bend ne moze biti bend, ako nema bar jos jednog clana. Tako su se dali u potragu za osobom koja bi im odgovarala za ulogu treceg cèlana njihovog malog projekta. Trecu osobu su nasli u prijatelju iz susjednu zgrade i dali mu veliku ulogu bass gitariste. Ta osoba nije imala pojma o sviranju, ali iskazivala je veliku zelju da se ubaci u muzicke vode i da se hrabro i spretno bori sa valovima teskog muzièkog svijeta. Tako su nasša tri momka, izuzetno drugarski raspolozena, imali cime se hvaliti – imali su bend. Instrumenti su se nasšli na, autoru ovog teksta, nepoznate nacine, ali ipak su bili tu i okupirali su jedan stan i poceli sa pionirskim radom mijenjanja muzicèkog stanja u nasem gradu.
Zenica tada nije blistala… Sumorno ekonomsko stanje, oronule fasada, beznadezni ljudi po ulicama i uopceno tezak zivot su ovim mladim osobama davali inspiraciju za daljni rad njihove nove zanimacije. Ime su izabrali zbog situacije u kojoj su se nalazili, a odmah su poceli da pisu svoje pjesme. Nisu zeljeli da se ubace u standardni klise tadasnjih zenickih bendova, cija je osnovna okupacija bila sviranje tudjih pjesama (tezgarenje) i totalna nezainteresiranost za svoj originalni muzicki stil. Junaci ove pricèe ako su ista tudje svirali, to su bile stvari onih bendova koje su oni u slobodno vrijeme slusali i furali (Nirvana i Hladno pivo). Svoj repertoar nisu prilagodjavali sirokim narodnim masama, vec su slusajuci i svirajuci ono sto su oni zeljeli, bez icijeg utjecaja, polako gradili svoj stil i svoj nacin sviranja. Njihova prva zvanicna svirka bila je u Gornjem Vakufu, povodom otvaranja nekakve cesme u centru tog grada. Bitna cinjenica za ovaj dogadjaj je bila ta sto su za odsviranih nekoliko pjesama, dobili i pare…
Nakon toga, ekipa prelazi u adekvatne prostorije za vjezbanje, pisu svoje tekstove, komponuju svoju muziku (nekad i podjone i tudju melodiju, ali to uvijek priznaju) i polako krece sa svirkama po gradu Zenici. U meðuvremenu u bend dolazi jos jedan clan, koji uzima ulogu pjevaca. Gdje god je bila svirka, na kojoj su se predstavljali tadasšnji zenièki bendovi, V.e.K. je tu svirao i uvijek imao malo drugadjiji oblik nastupa i time pobirao velike simpatije publike. Nakon toga u bend dolazi i peti clan, koji æe skorim odlaskom aktuelnog pjevaca preuzeti njegovu ulogu. I dalje se nastavljaju pisati svoje pjesme, koje sve više pocinju dobivati prizvuk punk-a (do tad bend je gajio nesto kao grunge prizvuk). Sklapanjem raznih žanrova muzike, raznih scensko-plesnih fazona, na svjetlo dana ( a i noci) je izišao jedan novi vid muzike, koji clanovi benda u šali nazivaju V.E.K.'n'roll.
Slijede razni nastupi po Zenici, po festivalima, da bi krajem 2003. godine bend u Travniku snimio svoj prvi live demo-album na kojem se nalazio oko 10-tak pjesama. Kvalitet i nije bio nesto, ali situacija je bila «daj sto das». V.e.K. je ukupno svirao na 3 Music festa u Zenici i nikad nije nisšta osvojio.
Dosad imaju oko 20-tak svojih autorskih pjesama i na svakoj svirci pokusšavaju da sviraju samo svoje stvari. Ne zele se decidno deklarirati kojoj vrsti muzike pripadaju, ali slusajuci ih prvo sto pada na pamet je neka vrsta punk-a, sa osjetnom dozom grunge-a i drugih slicnih muzickih pravaca. Pjevaju i o svemu i svacemu – o obicnim životu, o ljubavi, o mrznji, o budalesanju, o dosadi, o zabavi i o nekim stvari o kojima drugi izvodjaci nikad ne bi htjeli pjevati. Drze se zajedno i pokusavaju odoljeti navali modernom snobovsko-standarizovanom nacinu muzickog rada u kojem se polako gubi licna originalnost i gdje se zudi za prevelikoj materijalnoj dobiti svirajucæi pjesme drugih autora u tolikoj mjeri da veæina bendova danas ima ako ne isti, onda nenormalno slican repertoar i isti izgled i nacin prezentovanja svoga truda. V.e.K. se ponosi cinjenicom da su njihovi koncerti uvijek dobro posjeceni i da u Zenici postoje solidan broj ljudi koji postuju njihov muzicki izraz i koji im daju neizostavnu podrsku, te im daju razlog za daljnje postojanje.
Krajem 2005. V.e.k. je prvi put nešto snimio u profesionalnom studiju («Necu da budem metalac») i nada se da ce takvih stvari jos biti u buduænosti. Suska se da bi se mogao snimiti i kompletan album.
I na kraju, VelikuEkonomskuKrizu sasinjavaju:
Fako – bubnjar -utemeljivas benda, tj. jedan od igraca stolnog tenisa sa pocetka 21.stoljeca u jednom od zenicèkih solitera. Najveci autoritet benda i osoba koja slovi za primjer dobrocudnog i merakli bosanca.
Gogo – gitara- drugi utemeljivac i inspirativno najveca pokretacka snaga benda. Uzorni student i još vise uzoran kada su u pitanju vjernost i razumjevanje prema voljenoj osobi.
Sana – bass gitara – momak iz susjedne zgrade, koji je snagom volje uspio da savlada sviranje bass gitare. Emancipan momak, koji zna sta hoce i zna koji par na kladionici treba odigrati.
Kemo – vokal, gitara – posljednji pristupio bendu i odlaskom dotadasnjeg pjevaca preuzeo njegovu ulogu. Vjecni student, isao u muzicku skolu pa izbacen.
